Tvornica Jedinstvo

U povijesti Gajnica Tvornica Jedinstvo ima važno mjesto – prve kuće i objekte u naselju podigla je upravo ova tvornica za svoje radnike krajem 1940-tih, kad počinje s radom u obližnjem Jankomiru. Tvornica je uspješno poslovala kao proizvođač opreme za procesnu industriju niz desetljeća da bi se početkom 1990-tih rasformirala i dijelom privatizirala a početkom 2000-tih otišla u stečaj. Od preko 2000 radnika koliko ih je u tvornici radilo na njezinu vrhuncu sredinom 1980-ih, u stečaj ih je ušlo svega 240.[i] Nakon dvije godine funkcioniranja u sklopu firme u stečaju, grupa od četrdesetak radnika na čelu sa sindikalnim povjerenikom Draženom Kerhinom i predsjednikom Stožera za obranu kompanije Ivanom Grošekom te uz logističku potporu Novog sindikata – Marija Ivekovića i Tomislava Kiša – odlučuje pokrenuti vlastitu firmu, Jedinstvo Novo, koje danas zapošljava 14 radnika.[ii]

Maketa tvornice iz 1947, pogled na tvornički kompleks u 1950-tima te 1980-tih. Fotografije su preuzete iz monografije tvornice “„Jedinstvo 1946 – 1986“, izdavač SOUR Jedinstvo, Zagreb, 1986.

Od nekadašnjeg tvorničkog giganta ostale su proizvodne hale na Jankomiru i nekoliko monografija[iii]. U posljednjoj, iz 1986.[iv], na kraju su popisani svi radnici tvornice koji su u njoj radili vise od 10 godina, a među kojima su brojni mještani Gajnica i okolice. Možda na fotografijama u monografiji tvornice stoji zabilježeno i neko od poznatih, domaćih lica.

fotografija iz monografije tvornice „Jedinstvo 1946 – 1986“, izdavač SOUR Jedinstvo, Zagreb, 1986.

Posebno je zanimljiva povijest glavne tvorničke hale koja je izgrađena 1948. godine – u svega šest mjeseci danonoćnog rada podigli su ju omladinci-brigadiri, njih 1300 iz raznih krajeva Hrvatske, uz vodstvo zagrebačkih građevinara – omladincima u čast, tvornica je do 1961. godine nosila naziv Omladinska tvornica Jedinstvo (OTJ) – uz tvornicu I. L. Ribar u Karlovcu, to je jedina tvornica koju je omladina izgradila u tolikom opsegu. U monografiji tvornice[v] je brzina izgradnje hale na tadašnjoj periferiji Zagreba ilustrirana čuđenjem okolnog seoskog stanovništva “koji su u proljeće 1948. godine posijali kukuruz oko nove tvornice, a kukuruz još nisu ni obrali kad je tvornica svečano puštena u pogon, u čast Dana Republike, 29. novembra 1948. godine” (str 41.). Danas je u njoj smješten Kineski zid, najveći kineski veleprodajni centar u Zagrebu u kojem se nalazi 72 dućana – jedinstveni prostor velike hale pregrađen je montažnim zidovima od plastike i pretvoren u labirint hodnika i malenih dućana.

Slijeva nadesno: izgradnja glavne tvorničke hale 1948. godine; glavna hala, unutrašnjost 1949. godine; unutrašnjost glavne hale početkom 1980-tih. Sve su fotografije preuzete iz monografije „Jedinstvo 1946 – 1986“, izdavač SOUR Jedinstvo, Zagreb, 1986.

Prostor na kojem su se prostirali objekti nekadašnje tvornice danas je na području mjesnog odbora Stenjevec-Jug. U prilogu je satelitska snimka prostora s popisom tvrtki koje danas ovdje djeluju.

Objekti nekadašnje tvornice Jedinstvo danas su jedva prepoznatljivi, skriveni između skladišta različitih novih tvrtki, njihovih natpisa i voznih parkova. Još uvijek svojim dimenzijama impresionira glavna hala iz 1948. Na mjestima su vidljivi tragovi pruga za teretne vlakove koji su direktno iz hale otpremali strojeve kroz visoka, 5-metarska vrata. Zapadno od hale nalaze se dva niza nižih objekata, na onom bliže Škorpikovoj cesti plavim slovima i danas piše J E D I N S T V O. U zgradi nekadašnje uprave uz Samoborsku cestu smještena je Zagrebačka banka – ona se, barem izvana, čini sasvim izmijenjena, obložena tamno sivim pločama.

S odlaskom Jedinstva industrijska proizvodnja u tvorničkim objektima ipak nije u cijelosti zamrla – dok je u najveću, nekoć proizvodnu halu, uselio Kineski zid s uvoznom robom iz Kine, u dijelu objekata bliže Škorpikovoj cesti proizvoditi su nastavile dvije tvrtke, alatnica Teh-Cut i Jedinstvo-PNO, obje u vlasništvu inženjera brodogradnje Duška Radovića. Jedinstvo-PNO proizvodi sofisticirane dijelove za nuklearnu elektroindustriju za američki Westinghouse, jednog od najvećih graditelja nuklearnih elektrana i proizvođača goriva u svijetu. Teh-Cut razvija i proizvodi alate-kalupe u kojima se u serijskoj proizvodnji u ljevaonicama izrađuju najsloženiji dijelovi za autoindustriju (Audi, BMW, Volvo, Mercedes). “Nažalost, Hrvatska je izgubila ili gubi taj kontinuitet u prijenosu znanja, izgubili smo velike firme s dugogodišnjim renomeom, nemamo inženjera iz proizvodnje koji sudjeluju u obrazovanju novih mladih kadrova na tehničkim fakultetima i stoga je hrvatskim firmama poput naših jako teško, mukotrpno i dugotrajno stvaranje novih stručnjaka i kvalitetnih timova za natjecanja na europskom i svjetskom tržištu”, rekao je Duško Radović 2018. godine za Index [vi]

Zahvaljujemo gospodinu Slavku Šimičiću na posudbi monografije tvornice.


[i] Okolnosti stečaja podrobno su opisane u tekstu na poveznici https://lupiga.com/vijesti/pogledajte-kako-su-unistavali-industriju-radnici-na-front-fabrike-na-bubanj (pristup 13.6.2020.)

[ii] ibid

[iii] iz 1956., 1971. i 1986. godine

[iv] „Jedinstvo 1946 – 1986“, izdavač SOUR Jedinstvo, Zagreb, 1986.

[v] ibid

[vi] https://www.index.hr/vijesti/clanak/lijepa-prica-nedjeljom-dijelovi-za-nuklearke-sa-zagrebackog-jankomira-odlaze-u-ameriku/2000164.aspx  (pristup 15.6.2020.)

Objavio Otvoreni likovni pogon

Otvoreni likovni pogon je neprofitna umjetnička organizacija koja djeluje na području društveno angažirane umjetnosti i demokratizacije kulture, s težištem na umjetnosti u zajednici, umjetnosti u javnom prostoru te participativnoj umjetnosti.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite