Područje grada Zagreba premreženo je brojnim potocima, njih ukupno 30-tak, koji se s Medvednice spuštaju u nizinu i na kraju svoga puta ulijevaju u Savu ili u gradsku kanalizaciju. Dok je većina potoka u dijelu u kojem prolaze kroz grad zatvorena, pod zemljom, u gradskoj četvrti Podsused-Vrapče potoci su uglavnom otvorenog toka. Jednome od njih, potoku Vrapčaku, studentica arhitekture Klara Kranjčec posvetila je studentski rad. Klara živi u Gornjem Vrapču te je studentski zadatak vidjela kao dobar povod da istraži potok uz koji je odrasla i pored kojeg svakodnevno prolazi.
Draga Klara, što je bio tvoj studentski zadatak i kako si provela svoje istraživanje?
Istraživanje sam provela 2021. godine u okviru kolegija Radionica 3: Pejsažna arhitektura, na temu Emanacija urbanog pejsaža. Kolegij se provodi na 5. godini studija arhitekture i urbanizma na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i vodi ga prof. dr. sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci. Zadatak je bio prepoznati, istražiti i poboljšati određeni javni, urbani prostor. Ja sam odabrala potok Vrapčak, srce me vuklo nečem osobnom i kvartovskom, čemu ću se moći detaljno posvetiti. U radu pod nazivom Zelena transverzala – Pješačko-biciklistička staza potoka Vrapčaka istražila sam povijest potoka i sadašnje stanje te predložila uređenje pješačko-biciklističke staze uz južni dio njegova toka, od Ilice do utoka u Savu kod sportskih terena Mladost. Važeći GUP nažalost predviđa zatvaranje tog dijela potoka, kao i dijelova potoka Kustošak i Črnomerec. Na Facebooku je pokrenuta građanska inicijativa Spasimo potok Črnomerec, koja želi sačuvati otvoreni tok tog potoka i potaknuti uređenje javne šetnice uz njega. Mislim da inicijativa ima rezultata, te da postoje najave da će GUP biti promijenjen.
Kakvi su planovi za dio potoka Vrapčaka u Gornjem Vrapču? Hoće li ostati otvoren, i može li se uz njega urediti nekakva šetnica?
GUP ne predviđa zatvaranje potoka Vrapčaka u Gornjem Vrapču, no ovdje je dio kuća tik uz potok te za šetnicu ili pješačko-biciklističku stazu niti ima mjesta, niti ga je moguće osigurati zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na nekim parcelama. Također, potok krivuda, ide kroz privatna dvorišta i voćnjake. Iako je vodotok odvojena čestica i javno je dobro i onda kad, kao što je slučaj s potokom Vrapčakom, prolazi mjestimice kroz privatne parcele, čestica vodotoka je negdje toliko uska da uz nju nije moguće urediti nikakvu kontinuiranu šetnicu. U ulici Potok, koja prati potok Vrapčak, kuće stoje s obje njegove strane pa dužinom cijele ulice imate mostić za mostićem koji preko potoka vodi u kuću. Tako je i u Vrapčanskoj ulici, sve do Doma zdravlja. Ljudi nisu skloni dio svog zemljišta ustupiti niti za nogostup, pa ni za šetnicu nema mjesta. Od Ilice do ušća je potok riješen dosta pravocrtno, ne krivuda kao u Gornjem Vrapču, te postoji koridor koji se da urediti kao šetnica.
dio Vrapčaka uz ulicu Potok, s mostićima
Koju je ulogu potok imao u životu stanovnika/ca Gornjeg Vrapča kroz povijest?
Potok je bio dio svakodnevice – na njemu se pralo rublje, u mlinovima-vodenicama mljelo se žito, ljeti su se u potoku praćakala djeca, kameno korito potoka služilo je i kao kolni put kojim su se vozila drva iz šume. Danas su u funkciji dva mlina na potoku, sjevernije je Matičin melin kojeg vodi obitelj Hrenović te južnije Segin melin obitelji Varović koji je zaštićeno kulturno dobro. Postoji još jedan mlinski objekt u ulici Potok, ali na njemu nema više mlinskog kola. Uvidom u katastarske karte iz 18. i 19. stoljeća, ustanovila sam kako je tok potoka na mjestima mijenjan, da bude više pravocrtan.
U radu si napisala da je potok Vrapčak vodom najbogatiji od svih potoka na zapadnoj strani Zagreba, te da ima najljepše od svih ušća zagrebačkih potoka, u stvari jedino prirodno ušće.
Da, Vrapčak izvire iznad Gornjeg Vrapča i teče uzduž Vrapčanske ulice, prati liniju autobusa, zatim ide pored Španskog i Oranica do Zagrebačke ceste gdje ulazi u Trešnjevku. Rudeška dionica je kratka, no zatim se vije kroz Vrbane i Jarun sve do utoka u Savu u blizini sportskih terena Mladost. Dok ostali zagrebački potoci zatvorenim kanalima ulaze u Savu, ušće potoka Vrapčaka je otvoreno i prirodno, te je na njemu u 20. stoljeću, sve do sredine 1990-tih, bilo popularno kupalište Maraton.
lijevo: ušće Vrapčaka u Savu danas, desno: kupalište Maraton, 1947, autor fotografije Milan Pavić – izvor: https://www.facebook.com/photo/?fbid=120726560405124
Na početku istraživanja prošetala sam uz potok cijelom njegovom dužinom, do ušća u Savu, i fotografijom dokumentirala bitne momente. Dio fotografija posudila sam iz kvartovskih Facebook grupa koje su snimili razni autori/ce a prikazuju potok u razdoblju jake suše, kada vode jedva da ima u potoku, ili u vrijeme velikih kiša, kada potok postaje bujica, zatim potok u različita godišnja doba… Sama ne bih mogla snimiti takve fotografije u vremenu od tri mjeseca koliko je trajalo moje istraživanje te zahvaljujem svim autorima/cama fotografija koji su na taj način doprinijeli ovom istraživanju.
Vrapčak ljeti i zimi, u vrijeme suše i kiša, autor fotografija: Tomislav Maretić, izvor: Facebook
Potok Vrapčak izvire 500-1000 m iznad 9-metarskog slapa Sopot, najvećeg slapa Medvednice. Na samom izvoru nisam bila jer nisam sigurna gdje je, potok ima više pritoka u tom dijelu. Na jednom od tih pritoka je slap Ferendol, kod Streljane. Šteta da baš kod Streljane nemate nikakav kontakt s Vrapčakom. On je cijelom dužinom Streljane kanaliziran i onda izlazi u Park prirode Medvednica, ali tamo mu se ne može prići. Možete se popeti planinarskom stazom koja je podalje, i onda kad se spustite dolje, dođete do potoka.
dio Vrapčaka u Parku prirode Medvednica, foto: Klara Kranjčec
Kakva je voda u potoku?
Kod izvora i u PP Medvednica voda je vjerojatno čišća, no kakvoća vode se rapidno pogoršava kako se potok spušta kroz urbana područja do rijeke Save. U klasifikaciji na razini grada Zagreba, zagrebački se potoci smatraju vodama 1. ili 2. reda, a to bi značilo da je to voda koja se filtracijom može koristiti u industriji ili za kupanje. Ivana Vešligaj je 2009. u diplomskom radui na PMF-u ispitala prisutnost mikroorganizama i bakterija u zagrebačkim potocima, napravila je kartu i označila gdje je uzimala uzorke. Uzorak iz potoka Vrapčaka uzela je cca 700 m od ušća u Savu i u njemu ustanovila kvalitetu vode najlošijeg, 5. reda, kojem pripadaju vode koje su do te mjere onečišćene da su sasvim neupotrebljive. Nisam naišla na istraživanja koja bi se bavila kvalitetom vode u sjevernijem dijelu potoka, na području Gornjeg Vrapča.
Kakvo je korito potoka Vrapčaka?
Kao i kod većine otvorenih potoka u Zagrebu, korito potoka Vrapčaka je uglavnom opločeno ili betonsko, sa travnatim nasipom na obje strane. Korito potoka u Gornjem Vrapču je betonizirano oko 2010-tih, sjećam se kad je to rađeno, potok se privremeno uveo u jednu cijev dok korito nisu zalili betonom. Tako je betonizirano korito potoka od moje ulice kod OŠ u Gornjem Vrapču, do ulice Potok i mislim cijelom dužinom te ulice. Korito je prirodno jedino na početku, u PP Medvernica, zatim u dijelovima koji prolaze kroz privatne parcele te na kraju svoga toka, kod ušća. Betonizacija potoka negativno utječe na populaciju dobrih mikroogranizama, riba i vodozemaca u potoku, a samim time smanjuje i broj ptica koje se okupljaju u blizini potoka u potrazi za hranom i, ljeti, osvježenjem. Korita potoka održavaju se i čiste nedovoljno često, i pritom se to radi na prilično grub, invazivan način jer se bagerima prvo pregazi sva trava na putu do potoka, a u samom potoku postruže se cijelo dno, sa svim živim bićima u njemu.
Dio Vrapčaka u Gornjem Vrapču i, na zadnje dvije fotografije, u Vrapču – foto: Klara Kranjčec
U svijetu se posljednjih desetljeća betonizirana korita potoka ili rijeka vraćaju u prirodno stanje. Umjesto „betonizacije“ okreće se prirodnijim, ekološkim rješenjima, zadržavaju se ili vraćaju izvorne linije potočnih tokova, uz potoke se sadi autohtono raslinje, umjesto pregrada i nasipa oblikuju se različite inundacijske zone kao zaštita od poplavljivanja. Razne mreže za revitalizaciju urbanih voda dijele praktična iskustva na terenu kako bi poboljšali urbane vode i revitalizirali susjedstva oko njih. Obzirom da se procjenjuje da danas gotovo 80% građana EU živi u gradovima, urbana pitanja dobivaju i na političkoj važnosti. Gradove EU potiče se na što veću implementaciju zelene infrastrukture u urbano tkivo grada, a to uključuje ne samo „zelene” već i „plave” gradske površine.
za više primjera posjetiti https://urban-waters.org/en/good-practice-examples
I potok Vrapčak bi na taj način trebalo urediti, vratiti mu izgled bliži prirodnom, zasaditi autohtono bilje uz njega, a onda će se i dio životinja vratiti u njega.
Znam za situacije u kojima su ljudi dali srušiti stablo uz potok jer bi se opalo lišće nakupilo i zapriječilo protok vode.
Takvo lišće bi onda trebalo skupiti i izvaditi iz potoka. Najlakše je reći, nećemo to napraviti jer nam se to ne da održavati.
Koje su još blagodati takvog ‘prirodnog’ uređenja potoka, osim obnove flore i faune?
Čovjeku se pruža doživljaj prirode u prostoru koji je potpuno urbaniziran. Gledam na to kao sačuvani dijamant, dragocjeni djelić prirode unutar gradskog meteža.
Obzirom da uz potok ide Vrapčanska cesta koja završava pred Parkom prirode Medvednica, možemo reći da potok uz nju najavljuje tu prirodu prema kojoj cesta vodi?
Da, kad dođete na kraj ceste, do okretišta, put dalje vodi jedino u šumu, na planinarsku stazu.
Gledajući primjere rijeka i potoka u različitim gradovima svijeta, koji slikovito krivudaju kroz naselja, čiji plićaci pružaju osvježenje a raslinje uz njih ugodan hlad u vrijeme ljetnih vrućina, u kojima i oko kojih se odvija život, zamišljam kako bi potok Vrapčak na sličan način mogao oplemeniti prostor naselja, podignuti kvalitetu života u njemu i postati njegov prepoznatljiv dio. Što bi, po tvom sudu, trebalo poduzeti kao prvi korak u tom smjeru?
Trebalo bi, za početak, riješiti imovinsko-pravne odnose na parcelama uz potok i voditi računa da se u buduće ne gradi blizu potoka. To je osnovna pretpostavka da se može pristupiti cjelovitom uređenju potoka kao javnog dobra na korist svima.
Razgovarala: Maša Štrbac
Naslovna fotografija: Klara Kranjčec pored potoka Vrapčaka u Gornjem Vrapču, blizu Lovačkog doma. Autor fotografije: Sven Kelemenić.
i Vešligaj, Ivana, Koncentracija ukupnih koliforma u površinskim vodama na području grada Zagreba / diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 2009., dostupno na https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:327278 (pristupljeno 25.3.2022.)
Laboratorij Gajnice 