Krajobrazne* vrijednosti prostora – razgovor s Marijom Jukićem

Mario Jukić predsjednik je Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata. Po struci je krajobrazni arhitekt i arhitekt, specijalist ekoinženjerstva. Tijekom svog rada stekao je iskustva iz projektiranja, planiranja i zaštite okoliša, a radio je na projektima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2009. živi u Gajnicama, gdje je trenutno i sjedište Društva. Ovom prigodom porazgovarali smo o krajobraznim kvalitetama prostora unutar gradske četvrti Podsused-Vrapče, postojećima i onima koji bi se mogle kreirati.

Krajobrazni arhitekti su manje vidljivi u javnosti od arhitekata, s kojima često surađuju. Koja su znanja i kompetencije krajobraznih arhitekata, gdje se školuju?

Krajobrazni arhitekti se školuju na Studiju krajobrazne arhitekture. Sjedište studija je u Zagrebu na Agronomskom fakultetu, no nastava se osim na njemu izvodi i na Arhitektonskom, Geodetskom, Prirodoslovno-matematičkom, Šumarskom i Filozofskom fakultetu. Studij obrazuje mlade stručnjake u području oblikovanja, planiranja i upravljanja krajobrazima, što podrazumijeva i obuhvaća zaštitu krajobraza, očuvanje i unapređenje prirodnog i kulturnog naslijeđa, zaštitu prirodnih resursa, zaštitu i obnovu povijesnih perivoja, kao i organizaciju, oblikovanje i izgradnju novih krajobraza. Krajobrazni arhitekti sudjeluju u prostornom planiranju, u dijelu koji se odnosi na planiranje krajobraza. Kad govorimo o projektiranju, krajobrazni arhitekti projektiraju sve otvorene površine; od obiteljskog vrta pa preko zelenila uz prometnice, parkova, trgova, igrališta vrtića i škola, sportskih i turističkih sadržaja, groblja, zaštitnog zelenila itd. Danas se, uz stambene objekte planira sve manje zelenila, pa je tu za nas manje posla. Kroz Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata zalažemo se za afirmaciju struke, koja je uslijed gradograđevne prakse posljednjih godina prilično marginalizirana.

Što je zaštitno zelenilo?

To je zelenilo koje štiti od vjetra, erozije ili različitih ljudskih utjecaja. Sve ovo zelenilo koje vidimo po kvartovima ima i zaštitnu ulogu, ne samo fizičku već i ekološku (proizvodnja kisika), te doprinosi psihološkoj dobrobiti – čovjek se uz zelenilo bolje osjeća, ljudi se uz njega rado druže, ljeti sklanjaju u sjene stabala i sl.

Na prostoru četvrti postoji nekoliko značajnih krajobraza koji se štite. Prema kojim kriterijima se određeni prostor uspostavlja kao značajni krajobraz?

Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje. Utvrđivanje značajnih krajobraza sastavni je dio prostornog planiranja u kojem se, temeljem analize određenog prostora, određuje gdje bi što trebalo biti – industrijska zona, građevinska zona, zelena zona, zona za crpljenje vode itd., te što bi se u prostoru trebalo štititi. Bilo bi dobro, ako štitimo neko područje, da ljudi znaju zašto se štiti. Kada se nakon potresa u Zagrebu opasno nakrivila betonska konstrukcija na krovu tzv. Mornarske zgrade u Vukovarskoj ulici, u medijima se isticalo da je zgrada zaštićeno kulturno dobro. No nitko nije rekao zašto je to kulturno dobro, objasnio to običnom čovjeku: da je zgradu 1956-7. projektirao Stanko Fabris koji je u njoj zadovoljio određene standarde, da su prostori bili organizirani na određeni način, zašto je značajna koncepcija rješenja, itd. Reći da zgrada ima posebnu arhitektonsku kvalitetu i značaj malo znači osobi koja nije arhitektonski stručnjak. Uz svaku takvu građevinu, mislim da nije trošak, trebalo bi staviti ploču na kojoj piše tko ju je projektirao, zašto je projektant značajan i zašto je ta građevina značajna. Isto tako bi uz prostor koji se štiti kao značajni krajobraz trebalo pisati zašto je značajan. Kao što se to uostalom već odavna čini u nacionalnim parkovima, u kojima se postavljaju info-ploče o važnosti biljaka i životinja koje u njima obitavaju. Važno je educirati ljude, da budu svjesni različitih vrijednosti prostora koji ih okružuju i da na prostor ne gledaju samo kao na resurs za gradnju.

U prigorskom dijelu četvrti prevladavaju obiteljske kuće – one starije redovito su okružene zelenilom, ponekim stablom ili ukrasnim grmljem, no novije tzv. urbane vile okolni prostor uglavnom koriste za parkiranje svojih automobila. Vjerujem da bi se uz malo preoblikovanja i uz njih dalo posaditi neko stablo. Što bi preporučio?

To ovisi o tome što netko želi – stablo koje cvjeta, ima miris, ima plod, ili pak ono koje daje gusti hlad. Ako površina nije blizu gustog prometa, zgodno je posaditi voćkarice, nešto što će davati plodove, jabuku, trešnju, višnju, krušku…. To će i djeci biti zanimljivo. Lipa ima lijepi miris, nije alergen, ali u određeno doba privući će pčele, ose ili neke druge oprašivače što može predstavljati problem. Lipa ih, uz bagrem, posebno privlači. Poželjno je saditi stabla za ovo podneblje, ne mediteransko npr. Mada, u zadnje vrijeme, vidim da po gradu i palme uspješno rastu. Pri odabiru mjesta za stablo, treba voditi računa da ne bude preblizu zida. U pravilu, udaljenost treba biti jednaka širini krošnje razvijenog stabla, jer je ona približna širini njegova korijena.

Ja primjećujem i kivije u dvorištima.

Pa da, rasti će on, samo je pitanje hoće li se pritom mučiti. Ljudi imaju i limune, ali ih zimi moraju unijeti u kuću. Kivi je puzavac koji daje gusti hlad, kao i vinova loza. No, za svaku biljku koju želite uzgojiti potrebno je i brinuti.

Što misliš o urbanim voćnjacima? Je li npr park 101. brigade u Gajnicama dobro mjesto za tako nešto, obzirom na blizinu prometa?

Trend urbanog vrtlarenja je dosta jak i mislim da je dobar za ljude, da izađu van i da se nečim bave. E sad, što se tiče zagađenja, to je diskutabilno, osobno imam rezerve prema tome. Avenija Bologna je tu, dnevno ovdje prođe više od 40 tisuća vozila.

Bi li se onečišćenje smanjilo da se uz Aveniju posadi zaštitno zelenilo?

Svakako. Udarom o drveće i drugo raslinje oblaci lebdećih čestica se raspršuju i talože na lišću te ih ispere kiša. Biljke su poznate kao pluća ekosistema jer apsorbiraju ugljik-dioksid a ispuštaju kisik, kroz lišće filtriraju i atmosferske zagađivače poput sumpor-dioksida i dušikovih oksida, lebdećih čestica, metala itd. Osim toga, zelenilo pruža hladovinu i smanjuje temperaturuⁱ.

Na pojedinim mjestima uz Aveniju, kod benzinske stanice npr., ima dosta stabala.

Da, no pojas zelenila bi trebao biti gušći i deblji. I živicu uz željezničku prugu bi trebalo urediti, posaditi ju da bude kontinuirana. I trebalo bi posaditi više vrsta živica, da se zašareni. Kad se obnavljao rotor u Novom Zagrebu, na cesti uz nasip su niknuli makovi i repa, i to je predivno izgledalo, a onda je došao Zrinjevac i to sve pokosio. Na nekim potezima bi se moglo dopustiti da izraste livada, a travu kositi u dužim intervalima. Osim što ljepše izgleda, livada pruža stanište raznim životinjama (npr. kosovi se gnijezde u grmlju). Redovito košenje je nužno samo u parkovima.

lijevo: makovi kod rotora u Novom Zagrebu (foto: Mario Jukić), desno: stabla uz Aveniju Bologna i grmlje uz prugu u Gajnicama

Može li se na nasipima uz rijeke saditi drveće?

Nasipi, poput Savskog nasipa, su hidrotehničke građevine koje drveće svojim korijenjem može destabilizirati. Nasip nije samo nagrnuta zemlja, on se radi u puno slojeva, koji se zbijaju, pa se učvršćuju, prema potrebi rade se različite zaštite pokosa itd. Za nasip su korisne posebne trave koje se jako ukorjenjuju pa drže zemlju, stablo nije preporučljivo.

Zašto se otvoreni dijelovi potoka betoniziraju, da nalikuju kanalima?

Građevinari traže najjednostavnije hidrotehničko rješenje, dovoljno da se osigura da potok ne plavi, da ne potkopa obalu i nešto ne odnese. Izgledom se ne opterećuju. Trebalo bi naći kompromisno rješenje, koje je sigurno, oku ugodno i ekološki korisno. Po meni, betonizacija je nužna na kritičnim mjestima, gdje postoji opasnost da potok poplavi ili potkopa obalu, a ostatak potoka bi trebalo vratiti u prirodno stanje, posaditi uz njega autohtono raslinje. No, i takav potok treba održavati, periodično ga čistiti.

Što misliš o uređenju dijela potoka Dubravica od ulice Karažnik do Aleje Bologna?

Meni se sviđa taj dugačak i pravocrtan potez potoka, ulica s druge strane ima nogostup i drvored i moguće bi sve to bilo lijepo urediti. No trebalo bi čuti mišljenje ljudi koji žive na tom području. Da li im je taj potok važan, da li im smeta. Ako bi većina željela da se potok u tom dijelu zatvori, tj natkrije, bilo bi lijepo da se na drugim mjestima očuva otvoreni tok i potoku se vrati izgled nalik prirodnom. No lokalna zajednica je temelj, početak. Ljudi bi se trebali povezati oko tih tema, razgovarati. Danas većina živi zatvorena u svom nekom oblaku, to je sociološki problem današnjice. Doduše, možda se to malo promijenilo s koronom, kad su se ljudi ipak okrenuli prirodi i otvorenom prostoru.

Nedavno sam šetala uz dio potoka južno od Gajnica, uz željezničku prugu. Željeznička stanica (Gajnice) je potoku okrenula leđa a kuće s druge strane potoka su se od njega ogradile visokim zidovima. Šljunčana staza na hrptu nasipa jedina nudi pogled na potok, no nigdje mu se ne može prići. Može li se na mjestima urediti nekakav pristup potoku, da mu se može približiti? Ljudi bi ljepše kratili vrijeme čekajući vlakove.

Može, ali sve to traži održavanje, a to je kod nas uvijek problem. U Ljubljani su sjajno uredili obalu rijeke Ljubljanica koja prolazi kroz grad, u sklopu višegodišnjeg projekta u kojem je sudjelovalo više arhitektonskih biroa i za koji je Ljubljani 2012. dodijeljena Europska nagrada za javni urbani prostor. To je bila prava senzacija. Uređene su male tribine za sjedenje i sunčanje uz rijeku, šetnice, paviljoni…

Dio potoka Dubravica kod željezničke stanice u Gajnicama, do potoka vode tek dva strma žlijeba za odvod oborinskih voda sa stanice, svi drugi sadržaji okreću mu leđa ili su od njega ograđeni

Kod nas bi se mogao, uz minimalne intervencije i sredstva, urediti prostor kod nekadašnjeg kafića Samoborček, oko boćališta na kojem se ljeti uvijek boća, koje je u ugodnoj sjeni i uz potok – nekad je tu bila stanica Samoborčeka.

Obližnji restoran Zlatni Dukat je jedini, izgleda, prepoznao potok kao vrijednost?

Da, vlasnik je po svom osjećaju uredio prostor uz terasu – u potok je postavio mlinsko kolo koje se okreće, a na obali uredio zelenu oazu sa cvijećem i klupama te postavio drveni vlakić na kojeg se i moje dijete voli penjati. No, to je javni prostor i na Gradu Zagrebu je bilo da ga uredi. Tu još stoji mostić od Samoborčeka, sa metalnim sandukom, te bi se tu mogla staviti info-ploča sa sličicom i tekstom o Samoborčeku.

Samoborček je bio tema mog drugog diplomskog rada – predložio sam uređenje njegove trase kao biciklističke staze koja bi povezala prostor od Podsuseda do Glavnog kolodvora, pa dalje na istok prema Sesvetama. Uz najveći dio trase postoji koridor u prosjeku 4 m širine, negdje se širi do 13 m, a najuži je u Krapinskoj (2,5 m) gdje već postoji biciklistička staza. Dakle, svugdje ima prostora za pješačku i biciklističku stazu sa zelenim pojasom, a negdje i za tzv. džepove, parkiće s ljuljačkom ili toboganom ili pak mjesta s memorijalnim elementima, npr vezanima uz povijest Samoborčeka. Urediti dio trase uz potok Dubravica ne bi trebao biti veći problem, jer je to najvećim dijelom jedinstvena parcela u vlasništvu ZET-a i HŽ-a, dakle nema imovinsko-pravnih prepreka. Uspješan bliski primjer je Parenzana, uskotračna željeznička pruga od Trsta do Poreča koja je bila u funkciji od 1902. do 1935. godine i čiji je dio trase preuređen u biciklističku i pješačke stazeⁱⁱ.

Ostaci pruge Samoborčeka, dio blizu Gajnica (foto: Mario Jukić)

Od 2009. do 2014. godine bio si zaposlen u IGH, radio si na projektima zaštite od buke na cestama. Kako ocjenjuješ buku u prostoru četvrti?

Razina buke bi u stambenoj zoni trebala biti do 40-55 decibela. Uz Aleju Bologna buka sigurno prelazi dozvoljene razine. SPAR u Gospodskoj je na parkingu postavio ogradu od akustičkih panela kako bi zaštitio stanare od buke svojih dostavnih vozila, primjećujem da si neki ljudi sami postavljaju ograde od lima. Za efikasnu zaštitu od buke potrebno je postaviti bukobrane, koji mogu biti različite izvedbe, ovisno o tehničkim, ekonomskim i estetskim zahtjevima. Npr. aluminijski paneli, to su „sendvič-paneli“, izvana je profilirani aluminijski lim sa rupicama, a unutra kamena vuna za apsorpciju. Osim automobila i vlak proizvodi buku. Ona se može umanjiti postavljanjem npr. polumetarskih panela tik uz tračnice, gdje se proizvodi najveća buka. Ima brojnih tehničkih rješenja, no nijedno nije jeftino.

Dragi Mario, hvala na razgovoru. Nadam se da će teme o kojima smo razgovarali postati dijelom javne rasprave u kvartu i biti stavljene na dnevni red lokalne samouprave. U tom slučaju, vjerujem da bi Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata moglo dati vrijednu stručnu podlogu i odigrati važnu ulogu u educiranju stanovništva o različitim mogućnostima za uređenje prostora u njihovom naselju. Stoga želim tebi i Društvu puno uspjeha u daljnjem radu i borbi za status struke.

Razgovarala: Maša Štrbac

---

*termin krajobraz označava sve ono što možemo zamijetiti u svojoj okolini, promatrajući ju golim okom. Definicija je preuzeta iz Konvencije o europskim krajobrazima koja je prevedena i uvrštena u naš Zakon o zaštiti okoliša: ˝krajobraz je određeno područje viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika, a predstavlja bitnu sastavnicu čovjekovog okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine, te temelj identiteta područja˝ – https://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2002_10_12_144.html

iHow do trees cool the air?, https://trees-energy-conservation.extension.org/how-do-trees-cool-the-air/, pristupljeno 26.4.2022.

ii https://www.parenzana.net/hr