Parkovi prirode su prostrana prirodna ili dijelom kultivirana područja velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s naglašenim krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijednostima. Parku prirode Medvednica glavna su značajka šume (bukve, jele, javora, jasena i hrasta kitnjaka) velike biološke vrijednosti uslijed čega je unutar parka zaštićeno 8 posebnih rezervata šumske vegetacije. Zbog razlika u visini kao i zbog prisustva brojnih vodotoka/potoka (75) i izvora (230), ovaj prostor karakteriziraju raznolika staništa koja su zaslužna za bogat biljni i životinjski svijet. U parku je zabilježeno 1205 biljnih vrsta, a zbog raznolikosti šuma ptičji svijet broji 70 gnjezdarica. Najpoznatija stijena Medvednice je zeleni škriljavac, dok su karbonatne stijene zaslužne za nastanak 7100 m dugog kanala špilje Veternice koja je jedno od naših najznačajnijih paleontoloških nalazišta.i Park prirode Medvednica proteže se na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije i obuhvaća 17 938 ha, od čega su 81 % šumske površine (14 550 ha). Osim prirodnih, u Parku postoje i važne kulturno-povijesne vrijednosti, kao što je Rudnik Zrinski i srednjovjekovni burg Medvedgrad. Medvednica je od izuzetne važnosti za grad Zagreb s ekološkog aspekta (zaštita tla od erozije, sprječavanje bujica, utjecaj na klimu, kvalitetu zraka i vode), kao i estetskog, rekreativnog i turističkog. Cijela Medvednica, osim što je zaštićena u kategoriji park prirode ujedno je i Natura 2000 područje (ekološka mreža Europske unije koju čine prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju).
Parkom prirode Medvednica upravlja Javna ustanova Park prirode Medvednica kojoj je osnivač Republika Hrvatska. Djelatnost Ustanove uključuje zaštitu, održavanje i promicanje Parka, osiguravanje neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, nadziranje provođenja mjera zaštite prirode te sudjelovanje u praćenju stanja njene očuvanosti (monitoring). Ustanovu čine Upravno vijeće, ured ravnatelja, 5 odjela s ukupno 21 zaposlenim od čega trenutno 7 čuvara prirode. Profil zaposlenih uključuje šumare, biologe, geologe, geografe, ekonomiste, urbane šumare, povjesničare. Specifičnost je Parka prirode Medvednica da je u njegovoj neposrednoj blizini izrastao milijunski grad, čiji ga stanovnici rado posjećuju i koriste, ne uvijek u skladu s pravilima zaštite prirode. To pred djelatnike Ustanove postavlja brojne izazove o kojima sam porazgovarala s Martinom Jurjević Varga, dipl. ing. šumarstva, rukovoditeljicom Odjela nadzora i tehničkih poslova – glavnom čuvaricom prirode.
U Javnoj ustanovi Park priroda Medvednice radite od 2006. godine, sudjelovali ste u izradi Plana upravljanja, temeljnog dokumenta Ustanove za razdoblje 2011 – 2021 (novi je u pripremi), a na mjestu Glavne čuvarice prirode ste od 2014. godine. Zaduženi ste za organizaciju službe; neposredni nadzor u zaštićenom području, pokretanje prekršajnih postupaka podnošenjem optužnog prijedloga; planiranje, organiziranje i izvođenje poučnih šetnji, ekološke poduke posjetitelja i lokalnog stanovništva; skrb o sigurnosti posjetitelja; motrenje i praćenje stanja biljnih i životinjskih vrsta te drugih vrijednosti zaštićenog područja. Koji su izazovi s kojima s trenutno susrećete u radu?
Park prirode Medvednica je proglašen 1981.ii godine a Javna ustanova njime upravlja od 1998. godine i samo smo jedan od dionika u Parku. Državnim šumama upravljaju Hrvatske šume d.o.o. (na području su: Šumarija Zagreb, Šumarija Donja Stubica, Šumarija Dugo Selo), vodama u Parku upravlja Vodno-gospodarski odjel (VGO) Zagreb a nama su na upravljanje dodijeljeni Medvedgrad, špilja Veternica i Rudnik Zrinski. Privatne šume odgovornost su privatnih šumoposjednika. Percepcija je dijela javnosti da je Javna ustanova odgovorna za sve u prostoru Parka, što nije točno. Tu su brojni dionici i svatko od njih obavlja aktivnosti u djelokrugu svojih ovlasti. Za dio objekata u Parku postoje sporovi oko vlasništva, što otežava upravljanje. Npr. oko najvećeg broja planinarskih domova postoje imovinsko-pravni sporovi između planinarskih društava ili sindikata, koji su ih podigli kao društveno vlasništvo, i Grada Zagreba koji se s promjenom društvenog ustroja upisao na njih kao vlasnik što je bilo omogućeno zakonom. Planinarski domovi Lipa i Kameni svati jedini imaju čistu vlasničku situaciju, oni se nalaze na privatnim česticama i upisani su kao posjedništvo i vlasništvo planinarskih društava HPD Lipa, Sesvete (Lipa) i PD Susedgrad, Podsused (Kameni svati). Na prostoru Parka također ima ostataka raznorazne starije infrastrukture o kojoj nam nikad nije dostavljena nikakva dokumentacija. To su dijelovi ili čitavi sustavi gradskih, lokalnih ili individualnih vodovoda, kaptaže i vodospreme kojima su se nekada male lokalne zajednice napajale s vodom sa potoka na Medvednici. Neki su još uvijek u funkciji a neki nisu. Kraljev Vrh je preko EU fonda povukao sredstva za novi vodovod te stari ne koriste već više godina. Cijevi starog vodovoda su na mjestima popucale i voda iz njih curi već neko vrijeme. Poznato nam je da dolazi iz jednog od izvora ali ne znamo kojeg, niti gdje je spoj te smo o svemu obavijestili lokalnu samoupravu. U ovakvim situacijama posjetitelji očekuju da odmah reagiramo, ali bez adekvatnih informacija problem je nemoguće riješiti na brzinu.
Oko Brestovca ima otvorenih šahtova za koje ne znamo čemu su služili, tko je bio njihov vlasnik, a od nas se traži da ih zatvorimo. Pretpostavka je da su bili dio nekakve infrastrukture za tadašnju bolnicu Brestovac, koja je sada vlasništvo Bolnice Srebrnjak. Bez obzira što je to danas ruševni objekt, vlasnik je i dalje odgovoran za tu infrastrukturu. Neki dan nam se jedna gospođa putem mejla požalila da pojedine planinarske staze nisu više markirane kako treba i da su nadstrešnice i klupe uz staze i na livadama u lošem stanju. Mi nikad nismo preuzeli na održavanje niti jednu planinarsku stazu niti livadu. Planinarske staze su u vrijeme bivše države uređivali planinari i omladina kroz radne akcije – staza bi se markirala, očistila od granja, trnja, palih stabala, a gradnju nadstrešnica financirala su planinarska društva. O mostićima, nadstrešnicama i klupama uz četiri najprometnije staze (Leustek, Miroslavac, Bikčevićeva i staza 12 između vršne zone i Šestina) brinule su donedavno Hrvatske šume, njihova radna jedinica Hortikultura, danas radna jedinica Urbano šumarstvo. Oni su imali sklopljen ugovor s Gradom za navedene aktivnosti za što je Grad osiguravao financijska sredstva. Osim toga, kosili su livade u vršnoj zoni i održavali klupe na livadama. Taj je ugovor sada poništen i trenutno ni jedna livada nije pokošena. Markacije planinarskih puteva rade markacisti, svako planinarsko društvo ih ima. Skloništa ili odmorišta više nitko ne uređuje, no čija su ona? Njih su izgradila planinarska društva koji se financiraju iz članarina, što nisu dostatna sredstva za njihovo održavanje. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi i nadležnosti otežavaju nam rad na uređenju staze za osobe s posebnim potrebama na ulazu uz potok Bliznec. Stazu smo napravili 2002. sa Šumarijom Zagreb i uz donaciju VIP-a – staza je sad stara 20 godina i njenu konstrukciju treba kompletno obnoviti. No kako staza ide iznad potoka, na vodopravnom je području kojim prema zakonu upravljaju Hrvatske vode. Obnova košta 3-4 miliona kn, a mi te novce nemamo te je plan ishoditi dokumentaciju i stazu prijaviti na neki od dostupnih izvora financiranja.
U čijem je vlasništvu planinarski dom Glavica?
Na zemljište uz objekt upisao se Grad Zagreb no ugostitelj, koliko nam je poznato, ima ugovor o korištenju objekta s Planinarskim savezom Zagreba.
U Parku ima dosta privatnih šuma – dio vlasnika s kojima sam razgovarala smatra da bi trebali imati podršku u njihovu čuvanju, jer su šume u Parku od javnog interesa. Kao vlasnici uglavnom malih parcela, nisu u mogućnosti sami financirati njihovo čuvanje.
U Parku je omjer privatnih i državnih šuma otprilike pola-pola. Državne su šume uglavnom u središnjem dijelu Parka, a privatne na rubovima, što se i vidi u strukturi sastojina zato što su privatni šumoposjednici svoje šume koristili uglavnom povremeno, za ogrjev, i najčešće nisu njima gospodarili prema načelima struke. Dobar primjer kako se gospodari s privatnim šumama je gospodarska jedinica Kulmerica, Kulmerova Gora, na sjevernom dijelu Parka u vršnoj zoni – tamo postoji nekoliko šumoposjednika koji su se udružili, imaju svoj program gospodarenja i organiziraju čuvanje. Privatni šumoposjednici mogu postaviti skrivene kamere u svojoj šumi, danas su one cjenovno pristupačne i putem njih je moguće na daljinu pratiti stanje u šumi u realnom vremenu. No za velik dio privatnih šuma treba prethodno uskladiti podatke u zemljišnim knjigama i u katastru, a oboje sa stvarnom situacijom, jer nije rijetkost da se u posjedovnom listu navodi npr 30 posjednika, u vlasničkom ih je 12 od kojih je živih možda 5, a zapravo niti jedan od njih nije pravi vlasnik nego neki šesti. Mi po pitanju šuma samo nadziremo uvjete zaštite prirode koji su sastavni dio programa gospodarenja i u nadzoru, ako čuvari zateknu nekoga da sječe drva, tražit će osobu doznačnu knjižicu, ako osoba vozi drva tražit će ju popratni list, ako ga nema napisat će zapisnik i proslijediti ga šumarskoj inspekciji na postupanje. Iznad Kamenih svata su privatne šume i naveliko se sjeklo bez ikakve dokumentacije ali vrlo rijetko bi uspjeli nekoga zateći na lokaciji. Nedavno smo imali sreću i naišli smo na sječu bez doznake te smo s osobom sastavili zapisnik koji je proslijeđen šumarskoj inspekciji – oni su pokrenuli prekršajni postupak i bez problema ekspresno riješili prijavu. Čuvari mogu postupati samo ako osobu zateknu u nedozvoljenoj radnji, svaku naknadnu dojavu možemo samo proslijediti nadležnima. Mi smo, kao i šumarska inspekcija, ekipirani za rad u jednoj smjeni a prekršaji se rade 24 sata, i uglavnom u ranojutarnjim ili u večernjim satima, noću, vikendom…Ako bilo tko zatekne osobu u krađi drva, ili posumnja na nju, o tome treba obavijestiti policiju na 112, oni su dužni izaći na teren i napravit očevid. Policija jedina radi od 0 – 24 h, oni imaju dežurnu patrolu, osobu koja može sjest u vozilo i doći na očevid, napravit zapisnik temeljem kojeg će nadležni dalje postupati. No problem je, bojim se, premali broj policajaca koji su primorani reagirati prema prioritetima. Slična je situacija i s nama, Park površine gotovo 18.000 ha obilazi 7 čuvara. I šumarska bi inspekcija povremeno trebala ići u nadzor, nenadano se pojaviti kako bi se nekoga zateklo u prekršaju. Lovočuvari u Parku povremeno kontroliraju područje, i oni imaju ovlast prijavit svaku nedozvoljenu radnju, a ne samo krivolov. U Švicarskoj i Italiji čuvari prirode odnosno rendžeri su samostalna jedinica, nisu dio ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, i oni zbilja imaju velike ovlasti, nose i oružje. Naši čuvari nisu rendžeri u tom smislu, naša zadaća je prevencija i edukacija – ako naiđemo na nedozvoljenu radnju, mi ćemo nju evidentirati, ako je po Zakonu o zaštiti prirode zabranjena, sankcionirat ćemo juiii, ako je zabranjena po osnovi drugog zakona, proslijediti ćemo to instituciji koja je za to nadležnaiv.
Imamo stalni problem s pojedincima koji režu grane na mladim jelama, prodaju ih cvjećarima za aranžmane. Rezanje grana nije dozvoljeno, ni po Zakonu o šumama ni po Zakonu o zaštiti prirode, jer se takvim činom uništava buduća šuma. Prijašnjih godina smo s takvim slučajevima išli na sud koji je redovito presuđivao u našu korist, no na prekršajnom sudu Grada Zagreba ovakvi predmeti nisu dolazili na red …. dok na sudovima na zagorskoj strani predmeti vrlo brzo budu u proceduri. Danas je praksa zapisnik proslijediti sa svim informacijama šumarskoj inspekciji gdje se onda čuvari prirode pozivaju kao svjedoci na ročište. Šumarska inspekcija nas obavijesti da je postupak pokrenut i da ćemo bit obaviješteni o rezultatu. Neki se vraćaju i nakon što plate najvišu kaznu, 8 tisuća kn po osobi, što znači da im se posao i dalje isplati. I livade budu izložene devastaciji – na livadi na Ponikvama na kojoj je većina parcela, osim dijela za pozornicu, u privatnom vlasništvu, je pred 15-tak godina bilo orhideja i drugih zaštićenih vrsta na nacionalnoj razini – o tome je pisalo na ploči postavljenoj na lokaciji. Takve se livade kose u točno određeno vrijeme radi razmnožavanja. No netko je, vjerojatno vlasnik te čestice, preorao livadu prije vremena i na njoj tih vrsta više nema. Inače, Ponikve su jedinstven primjer vlažne livade na Medvednici, na kojoj je zastupljena vegetacija tipična za plitke depresije u kojima se u proljeće duže zadržava voda. Livada je značajna kao stanište mnogih ugroženih, rijetkih i endemskih biljaka, te brojnih proljetnica. Šire područje livade Ponikve kao i špilje Veternice je kao slivno područje veterničkih vodenih tokova izdvojeno kao potencijalno osobito vrijedno područje, te ga se planira intenzivno istražiti kako bi se utvrdilo zavrjeđuje li poseban režim zaštite u sklopu Parka.v
Ima li nezakonite gradnje na prostoru Parka?
Građevinsku inspekciju smo u zadnje dvije godine zvali nekoliko puta zbog gradnje u Parku – dva slučaja su riješili ekspresno, za treći ne znamo je li nešto poduzeto. Godine 2008. granica Parka je povučena prema sjeveru upravo zato što se u Podsljemenskoj zoni gradilo unutar Parka. Grad Zagreb je izdavao građevinske dozvole a mi smo se bavili vrstom crijepa, stolarije i slično, vodili računa da kuće budu u skladu s lokalnom tradicijskom arhitekturom. Uvlačenjem granica Parka ti su dijelovi naselja stavljeni izvan Parka i time izvan naše nadležnosti, i jasno je utvrđena granica od koje je dalje zabranjeno graditi. Zanimljivo, sa zagorske, sjeverne strane Medvednice stanovnici nisu htjeli izaći iz granica Parka, oni su zaključili da će im ostanak unutar zaštićenog područja pomoći u razvoju kontinentalnog turizma.
Kako riješiti situaciju s motornim vozilima, quadovima, džipovima i slično, koji se voze po Parku?
To se i mi pitamo. Po Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o zaštiti i očuvanju Parka prirode Medvednica vožnja motornim vozilima, pa i biciklima, mimo mjesta koja su predviđena za takve aktivnosti, nije dopuštenavi. Kod nas se ne bi smjelo voziti niti makadamskim cestama, jer najveći dio makadamskih cesta su zapravo dio šumske infrastrukture, samo mali dio njih su javni putevi. Ali ono što nas najviše smeta, a vjerojatno i velik dio posjetitelja, je to što se ti quadovi i ATV motori ne voze po takvim zemljanim putevima nego se voze kroz šumu na divlje i po planinarskim stazama. Problem je i buka koju proizvode, koja plaši divljač. Osim toga, izletnik ili planinar ide u prirodu da uživa u miru i tišini. Postoje u okolici poligoni za takve motore, ima ih oko Jastrebarskog i ne znam zašto baš žele na Medvednicu. Prije 10-tak godina imali smo jednu uspješnu akciju zajedno s prometnom policijom, dečko je platio kaznu jer se vozio po Parku i kaznu za bježanje od policije, sve zajedno 6-7 tisuća kn – to se pročulo pa je jedno vrijeme, 3-4 mjeseca bio mir. No onda su se polako počeli vraćati. Trenutno ima nekoliko skupina koje dolaze, otprilike znamo kojim se stazama kreću, ali ne znamo u koje će vrijeme gdje biti. Ako ih zateknemo u vožnji i damo znak da se zaustave, oni nas zaobiđu ili skrenu na drugu stranu. A mi ih nemamo ovlasti zaustaviti na silu niti krenuti u potjeru za njima, kao ni prometna policija, jer ne smiju druge osobe dovoditi u opasnost. Osim toga, prometna policija ima ovlasti samo na javnim prometnicama, a ne izvan njih, u šumi. Takva vozila nemaju registraciju i mi ne možemo saznati tko ih vozi. Quadovi i ATV motori nisu namijenjeni za vožnju po javnim prometnicama, oni služe za natjecanja na poligonima. Trebalo bi biti više koordiniranih akcija nas i prometne policije, no oni su rijetko na raspolaganju zbog drugih zadataka. Manjak ljudstva se i ovdje pokazuje kao problem.
Postoji li plan da se označe granice Parka u prostoru – možda bi ga onda prolaznici više poštovali?
Granice Parka su jasno definirane no u prostoru ih je teško precizno obilježiti – s južne strane one idu otprilike po rubu šume. Imali smo do 2007. godine drvene ploče koje su bile postavljene otprilike na granicama Parka, no dio ih je srušen ili iščupan, dio išaran, pa smo većinu uklonili. U tijeku je projekt „Evidentiranje posebnog pravnog režima kao doprinos učinkovitijem upravljanju zaštićenim područjima“ kojeg provodi Državno-geodetska uprava, a uključeni su parkovi prirode i nacionalni parkovi RH. U okviru projekta će se uz svaku česticu koja se nalazi unutar zaštićenog područja, parka prirode ili nacionalnog parka, u zemljišnim knjigama i u katastru, u posebnoj koloni dodati opaska da se čestica nalazi u zaštićenom području, i u kojoj kategoriji zaštićenog područja. Na taj način će vlasnik znati koja su njegova prava i obaveze uz tu česticu, i kako njome može raspolagati.
Povremeno organizirate akcije čišćenja Parka, i u javnosti apelirate na građane/ke da u njemu ne odlažu otpad.
Problem otpada je konstantan, ove godine smo u akciji čišćenja obuhvatili Zelenu magistralu i Kustošijanski makadam, gdje smo nakon čišćenja postavili rampe da spriječimo novo navoženje smeća. Neki su ih privatni šumoposjednici dočekali s odobravanjem a neki su prigovarali jer se neće moći tuda voziti. Taj makadam nije javna prometnica, to je dio šumske infrastrukture. Ključ od rampe su dobili vatrogasci, Šumarija Zagreb, planinarski dom Risnjak za njihove zaposlenike, ali ne i za goste koji bi se autom dovezli do Doma. Jer planinarski dom je, kao što mu ime kaže, za planinare, a oni su pješaci. Međutim, nakon dva tjedna već je netko obio lokote, sad smo ih već u dva mjeseca četiri puta mijenjali. Na Ponikvama je prije bilo puno divljih odlagališta otpada, to je sad očišćeno, ali bacaju se stvari duž Zelene magistrale, gdje god je padina samo ih prebace preko ograde. Kad je vegetacija to se ne vidi, to se najbolje vidi zimi, u veljači, ožujku…. Ove smo godine na Kustošijanskom makadamu i na Zelenoj magistrali u akcijama čišćenja skupili sveukupno 30 tona glomaznog otpada, bilo je svega: građevinskog otpada, automobilskih guma, odbojnika od auta, plastike raznorazne, kućanskih aparata, dječjih kolica… cijelom dužinom Magistrale, i sa lijeve i sa desne strane. Nešto smo skupili vitlom, nešto rukama. Na Ponikvama smo prije nekoliko godina stavili rampu na mjestu gdje se silazi sa Magistrale, da spriječimo ulazak auta i bacanje smeća, i o tome obavijestili vlasnika zemljišta. Međutim ta rampa nije izdržala jednu večer, slijedećeg je jutra bila prepiljena.
akcije čišćenja otpada
Izletnici nas često pitaju zašto nema koševa po Parku, po planinarskim stazama i livadama. U Parku nema komunalne službe koja će svakodnevno prolaziti planinarskim stazama kojih je 70, i prazniti koševe.vii Oni su postavljeni samo uz čvrste objekte, u vršnoj zoni ili uz planinarski dom. Koševe za smeće koji su bili na odmorištima uz najprometnije staze smo uklonili. Njih su prije jednom u tjednu, utorkom, praznile Hrvatske šume, no otpatke su između toga razvukle životinje koje su nanjušile hranu i vjetar ih je raspuhao po šumi – to nije bilo rješenje. Svaki izletnik treba svoje smeće ponijeti sa sobom i baciti ga u prvi koš u podnožju – takav je uostalom i planinarski kodeks: sve što doneseš sa sobom u prirodu, ponesi natrag. S druge strane, nitko ne prigovara da na Velebitu nema koševa za smeće. Ljudi misle da je Medvednica gradska park šuma, i očekuju u njoj sve što imaju u gradu.
Sudjelovali ste kao jedan od partnera u međunarodnom projektu SINCERE – Spurring INnovations for Forest ECosystem SERvices in Europe (u prijevodu Poticanje inovacija u uslugama šumskih ekosustava), koji je zaključen u ožujku ove godine, a cilj mu je bio osmisliti vrednovanje i način naplate različitih usluga koje šume pružaju društvu, kako bi se vlasnike šuma i njihove upravitelje potaklo na njihov razvoj.
Projekt je pokrenuo Europski šumarski institut iz Bona koji je bio nositelj projekta, s partnerima iz 11 zemalja – svaka je zemlja imala svoju specifičnu aktivnost koju je obrađivala, i sve su bile jako različite. Švicarci su npr. razmatrali duhovne vrijednosti šuma, uključivo i tzv. pogrebne šume – šume u kojima se nudi usluga posipanja pepela pokojnika uz drvo ili slično. Skandinavci imaju vrtiće u prirodi, partner iz Finske je razmatrao mogućnosti za naknade vlasnicima šuma koji su voljni unaprijediti njihove okolišne i rekreacijske vrijednosti, partner iz Italije osmislio je online-platformu za učinkovitiju komercijalizaciju dozvola za komercijalno skupljanje divljih gljiva itd. Mi smo odlučili vrednovati zdravstvenu i rekreacijsku funkciju usluga šumskih ekosustava na Medvednici te istraživanjem izračunati njihovu novčanu vrijednost i mogućnosti njihove naplate. Već godinama uz pomoć anketa pratimo stavove posjetitelja i njihovu strukturu – najveći dio njih, 98%, su građani/ke Zagreba – posjećuju Park da se u njemu odmore ili rekreiraju, neki jednom tjedno, neki jednom u mjesecu, neki svakodnevno. Ima profesionalnih sportaša koji koriste samo jedno usko područje Parka, otrče svoju turu od 6 do 7 i idu dalje. Ima onih koji svaki put idu na drugu lokaciju. Zbilja je šaroliko… U okviru ovog projekta htjeli smo osmisliti metodu plaćanja za zdravstvenu i rekreativnu funkciju Parka, te smo u dva navrata putem ankete istražili spremnost posjetitelja na plaćanje – svi su svjesni toga da boravak u prirodi i prakticiranje nekakve sportske aktivnosti ili samo provođenje slobodnog vremena u Parku prirode Medvednica utječe jako dobro na njihovo sveukupno zdravstveno, mentalno i fizičko stanje, i svi su visoko ocijenili vrijednost te usluge, usporedili je sa SPA-vikendom za 2.000 kn, no na pitanje koliko su za jedan dan boravka u Parku spremni platiti, polovica ih je odgovorilo 10 kn, a ostatak je smatrao da već dovoljno izdvajaju za takvu uslugu kroz razne režijske račune, u dijelu koji se odnosi na doprinos zaštiti prirode. Zaključili smo stoga da u Parku nema smisla uvodit nikakvu naplatu, osim za nekakav dodatni sadržaj koji će oplemenit posjet, kao npr posjet Rudniku Zrinski, što već činimo. Jedan je privatni šumoposjednik iznad Mikulića osmislio sadržaj i pružanje usluge razgledanja njegove šume u razini krošnji, kroz šetnju visećim mostovima na visini od 2 m, te malu poučnu stazu. Ne znam je li ideju realizirao, no nas je oduševila. Dakle, i privatni šumoposjednik može na svom prostoru obavljat gospodarsku djelatnost – činjenica da se njegova šuma nalazi u zaštićenom dijelu prirode, unutar ekološke mreže NATURA 2000 ne ograničava vlasnika u tom smislu, ona samo postavlja pravila ponašanja.
Obzirom da Javna ustanova samo manji dio troškova pokriva iz državnog proračuna, kako osiguravate sredstva za svoje aktivnosti?
Javna ustanova PP Medvednica iz državnog proračuna dobiva sredstva za plaće i oko 200.000 kn za materijalne troškove – to je iznos s kojim se jako malo toga može napraviti, jer materijalni troškovi uključuju i režije, gorivo i slično. Dio sredstava ostvarujemo preko projekata koje prijavljujemo na različite natječaje, što uzima velik dio našeg radnog vremena. Projekt „Poboljšanje posjetiteljskog kapaciteta u svrhu održivog upravljanja Parkom prirode Medvednica“, najvrijedniji je projekt u povijesti Parka prirode Medvednica koji je sufinancirala Europska unija s 24.233.502,00 kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s 2.921.296,22 kuna. U okviru projekta uredili smo Centar za posjetitelje Medvedgrad i na taj način značajno obogatili edukativnu i interpretativnu ponudu Parka.
Centar za postjetitelje Medvedgrad
Dio sredstava za rad prikupljamo od prodaja ulaznica za posjet špilji Veternici i Rudniku Zrinskom, u kojima smo vodiči, interpretiramo prirodnu i kulturnu baštinu. Rudnik Zrinski smo uredili za turističko posjećivanje 2004. godine, no on je premali da bi se održavao iz prihoda od ulaznica te zapravo iziskuje dodatna sredstva za održavanjeviii. Špilja Veternica pokrije samu sebe s ulaznicama, s prihodom od njih održavamo rasvjetu, pratimo vlagu i druge parametre u špilji. Centar za posjetitelje Medvedgrad je jedini u cijelosti samoodrživ. On je u vlasništvu države, a nama je povjeren na upravljanje. U Zakonu o zaštiti prirode je predviđeno da se parkovi prirode mogu financirati kroz koncesijska odobrenja za obavljanje djelatnosti. Potražnja međutim nije velika, većini su cijene previsoke.
Rudnik Zrinski
Da li je i u drugim zemljama praksa da se parkovi prirode sami financiraju?
Tamo gdje su parkovi na privatnom zemljištu, a takvi su u većini, ulaz u njih se naplaćuje i u njima se nudi mnoštvo sadržaja koji se dodatno naplaćuju. Vlasnici ili upravitelji parka se svi u nekom dijelu bave turizmom ili imaju nekakve sadržaje u njemu koje će dodatno naplatiti, a negdje i lokalna zajednica u parku prepoznaje vrijednost te sudjeluje u njegovoj prezentaciji i financiranju.
Kako nalazite sredstva za monitoring zaštićenih vrsta?
Većinu monitoringa danas sami provodimo jer su uspostavljeni protokoli ali za neke trebamo određene eksperte i takva istraživanja treba platiti – ta se financiraju preko projekata. Kako je Park dio ekološke mreže Natura 2000ix, dužni smo pratiti stanje zaštićenih vrsta tj, onih koje su navedene na popisu za Medvednicu kao i važne vrste na nacionalnoj razini. Monitoring šišmiša su dugi niz godina radili vanjski stručnjaci, 30.000 kn plaćali smo za evidentiranje vrste, prebrojavanje, vaganje… usporedbu s prethodnim godinama, preporuke što poduzeti.. U međuvremenu su nas za to obučili pa zadnjih godina monitoring radimo sami, što nije besplatno, ali je ipak znatno jeftinije.
Ima li potočnog raka na Medvednici?
Potočnog raka ima ali im se brojnost smanjuje i gotovo svi imaju problem sa parazitima koji uzrokuju račju kugu. Provodimo monitoringe potoka na kojima su evidentirani, njih 30-tak, svake dvije godine – provjeravamo da li ih još uvijek ima i kakva je brojnost. Međutim, primijetili smo zadnjih 5-6 godina da je sve manje vode u potocima, potoci su manjeg kapaciteta, neki izvori su presušili. Ne znamo jesu li promijenili svoj tok, ili su skroz presušili, to bi trebalo istražiti. Vjerojatno je razlog tomu što je sve manje snijega, on se gotovo više ne zadržava, zadnje tri godine ga nije bilo, i kiše je puno manje.
monitoring potočnog raka 2020.
Dolaze li škole u organizirani posjet Parku? Na taj način bi se o Parku educirale nove generacije njegovih budućih korisnika/ca, učili o njegovim vrijednostima i o prikladnom ponašanju u njemu.
Mi držimo radionice koje su namijenjene za djecu od 1. do 6. osnovne, i program Listopadne šume za sedmoškolce koji u sklopu nastave iz biologije uče o kontinentalnoj listopadnoj šumi i imaju terensku nastavu u prirodi. Medvednica je specifična po tome što ima zonaciju šumskih zajednica od najniže prema najvišoj nadmorskoj visini i ta se zonacija lijepo vidi – dok hodate točno možete vidjeti kako prelazite iz jedne u drugu vrstu šume. U programu vodimo razrede Leustekovom stazom, opisujemo im šumsku zajednicu kroz koju prolazimo, drveće i drugo raslinje, kako ih prepoznati po listu, kori ili plodu, ovisno o godišnjem dobu. U šetnju uključimo posjet špilji Veternici, Rudniku Zrinski ili Medvedgradu, po izboru. To na kraju bude cjelodnevni izlet, lagana šetnja uz povremene stanke, i to djeci nije naporno. Bude nekad naporno profesorima, ako nemaju kondicije (smijeh).
Grad Zagreb subvencionira program Škola u prirodi, u kojem osnovne škole s područja grada, najčešće s učenicima trećih i šestih razreda, tjedan dana provode nastavu unutar Parka, i budu smješteni u Domu Crvenog križa. Mi ih u sklopu nastave redovito posjetimo i predstavimo naš rad u Parku a oni posjete Rudnik Zrinski. (https://ckzg.hr/odjeli/domovi-crvenog-kriza/ )
Posjećuju li vas izviđači?
S obzirom da u Parku nema mjesta uređenog za kampiranje a paljenje vatre je zabranjeno, Park baš nije pravo mjesto za izviđačke aktivnosti.
Surađujete li s planinarskim društvima i udrugama?
U komunikaciji smo s Planinarskim savezom i jako dobro surađujemo s HPD Lipa – Sesvete i PD Planinorci – oni se odazivaju na sve naše akcije čišćenja i uklanjanja ambrozije. Imamo dobru suradnju i s nekoliko udruga, Aikido društvom Zagreb i Planinskom družinom iz Planine Gornje. U zadnje dvije-tri akcije bili su nam i Čisteći medvjedići. Partner smo Društvu športske rekreacije Aktivan život u projektu Vikendom na Medvednicu, seriji planinarskih izleta koje u 2022. godini financira Zagrebački savez sportske rekreacije SPORT ZA SVE.
Kakvo je stanje protupožarnih prosjeka i prometnica u Parku?
Na Medvednici nema protupožarnih prosjeka nego se šumske prometnice koriste u slučaju požara. Ugroza od prirodnog požara je na Medvednici zanemariva.
I uz ove suše?
Nije se to ništa bitno promijenilo. Svi požari koji su ikada izbili na Medvednici bili su vezani uz paljenje korova u podnožju, kad se nekom otme vatra i krene prema gore. Imali smo jedne godine piromana kod Šestina, koji je uhvaćen. Gotovo nikad nije došlo do prirodnog požara, vegetacija je zapravo takva da ne dolazi do toga, ima i dosta potoka, tako da je ugroza od prirodnog požara minimalna.
Poštovana gđo Jurjević-Varga, hvala na razgovoru – nadam se da će putem njega javnost steći bolji uvid u opseg poslova kojima se svakodnevno bavite zajedno s vašim timom i osvijestiti važnost doprinosa svakog od nas u brizi za Park koji nam je svima važan. Nadam se također da će problemi kojih smo se ovdje dotakli a tiču se koordiniranog rada javnih službi i svih dionika u Parku, u budućem razdoblju biti riješeni na zadovoljstvo sviju.
Razgovarala: Maša Štrbac
Sve su fotografije, osim ako nije naznačeno drugačije, dio Arhive Javne ustanove PP Medvednica
i https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-zastitu-prirode-1180/zasticena-podrucja/parkovi-prirode/1196
ii Medvednica je prvi put zaštićena 1963. godine kada je proglašeno 8 posebnih rezervata šumske vegetacije, dok je Park prirode proglašen 1981. godine na području od 22 826 ha. U veljači 2009. godine Zakonom o izmjenama Zakona o proglašenju Medvednice Parkom prirode granice Parka su izmijenjene, te danas površina Parka prirode iznosi 17 938 ha. Izvor: https://www.pp-medvednica.hr/wp-content/uploads/2019/05/Plan-upravljanja-Parka-prirode-Medvednica.pdf
iii Prema Zakonu o zaštiti prirode, članak 139, u zaštićenim područjima zabranjeno je, između ostalog: voziti i/ili parkirati vozila i bicikle izvan površina namijenjenih za vožnju ili parkiranje; ložiti vatru izvan naselja i/ili mjesta koja su posebno označena i određena za tu namjenu; kampirati odnosno logorovati izvan za to predviđenih i označenih mjesta; odložiti otpad izvan predviđenog i označenog mjesta. Izvor: https://www.zakon.hr/cms.htm?id=1322 Prema Pravilniku o zaštiti i očuvanju Parka prirode Medvednica, članak 20 (Zaštita šuma i šumarstvo) zabranjeno je unošenje i sadnja invazivnih stranih vrsta u strukturu prirodnih šumskih zajednica na području Parka; zabranjeno je branje, uklanjanje sa staništa i oštećivanje zaštićenih biljnih i gljivljih vrsta i njihovih dijelova; zabranjeno je odsijecanje grana, dijelova grana ili kresanje lisnika, ako to nije predviđeno šumskogospodarskim planovima. Korištenje nedrvnih šumskih proizvoda u državnim šumama potrebno je regulirati s Hrvatskim šumama d.o.o. izvor-. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_02_17_320.html
iv Ovlasti i način rada čuvara prirode definirani su Pravilnikom o načinu rada i postupanja čuvara prirode, ovdje https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_04_35_742.html
v Pravilnik o zaštiti i očuvanju Parka prirode Medvednica, članak 10, https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_02_17_320.html
vi Prema članku 29 Pravilnika o zaštiti i očuvanju Parka prirode Medvednica (Promet), na području cijelog Parka zabranjena je off road vožnja – vožnja izvan javnih cesta, zemljanih i nerazvrstanih cesta svim vrstama motornih vozila; zabranjeno je zadržavanje i parkiranje vozila izvan označenih parkirališnih mjesta (parkiralište Bliznec, Pila, Bistra i parkirališna mjesta uz ugostiteljske i smještajne objekte); zabranjeno je parkiranje na livadama. Unutar granica Parka, zemljanim i nerazvrstanim cestama koje su dio šumske infrastrukture dozvoljeno je prometovanje samo vlasnicima i nositeljima prava na nekretninama u Parku, vozilima Ustanove i pravnim osobama s javnim ovlastima (policija, vatrogasci, hitna pomoć, HEP, HGSS, inspekcije i druge srodne službe) u obavljanju poslova iz njihovog djelokruga. Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_02_17_320.html
vii Godišnje Park prirode, prema procjeni Javne ustanove, posjeti cca 1 005 000 posjetitelja (izvor: Plan upravljanja – Park prirode Medvednica, str. 38, izvor https://www.pp-medvednica.hr/wp-content/uploads/2019/05/Plan-upravljanja-Parka-prirode-Medvednica.pdf
viii Rudnik Zrinski je 2006. proglašen zaštićenim kulturnim dobrom RH
ix Natura 2000 je ekološka mreža sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Njezin cilj je očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova. Dosad je u ovu ekološku mrežu uključeno oko 27.500 područja na gotovo 20% teritorija EU, što je čini najvećim sustavom očuvanih područja u svijetu. Više od 700 vrsta, većinom ptica i sisavaca, upisano je u Crveni popis vrsta kojima prijeti izumiranje u Europi. Nisu ugrožene samo rijetke ili endemične vrste, nego i mnoge vrste koje su još uvijek brojne, ali im pogodna staništa ubrzano nestaju što može dovesti do njihovog skorog izumiranja. Natura 2000 je temeljni program kojim Europska unija pokušava zaustaviti ove negativne trendove na svom teritoriju. Izvor: https://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/odrzivo-koristenje-prirodnih-dobara-i-ekoloska-mreza/ekoloska-mreza/natura-2000
Laboratorij Gajnice 