Kako se Zagreb snabdijeva vodom

Svjedoci smo ovoga ljeta redukcije vode u nekim dijelovima Hrvatske, zbog dugotrajne suše. U Zagrebu, na sreću, još nije bilo potrebe za uvođenjem takvih mjera, ali se u javnom i medijskom prostoru počelo govoriti o vodi kao ograničenom resursu kojim treba razumno upravljati. To se odnosi i na nas potrošače koji vodu svakodnevno koristimo u kućanstvu, i koji u potrošnji vode u Zagrebu sudjelujemo s oko 75%. Prosječna godišnja potrošnja pitke vode u Zagrebu je oko 70,3 m3 po stanovniku. Kako se Zagreb snabdijeva vodom, kako je distribuira i upravlja njome, tema je ovoga teksta koji se zasniva na javno dostupnim studijama napravljenima u posljednjih 10-tak i više godina. Prvi dio teksta posvećen je vodoopskrbnom sustavu na razini cijeloga Zagreba, a u drugom je dijelu posebna pažnja posvećena zapadnom dijelu grada.

Zakon o vodama (NN 66/19, 84/21) određuje da voda nije komercijalni proizvod, već naslijeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti. Vodama se upravlja prema načelu održivog razvitka kojim se zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije i ne ugrožavaju pravo i mogućnost budućih generacija da to ostvare za sebe. Vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske, a vode u tijelima površinskih i podzemnih voda ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

Osnovni izvor pitke vode Grada Zagreba su podzemne vode savskog aluvija. Pitka voda dobiva se crpljenjem iz zagrebačkog vodonosnika te, za zapadni dio grada, iz samoborsko-zaprešićkog vodonosnika. Regionalni smjer toka podzemne vode je od zapada prema istoku, paralelno s rijekom Savom.

Zagrebački i samoborsko-zaprešićki vodonosnik sastoje se od dva vodonosna sloja povezana u jednu hidrauličku cjelinu. U vertikalnom razrezu posebno se izdvaja prvi vodonosnik koji predstavlja najmlađi aluvijalni nanos rijeke Save, a sastoji se od vrlo krupnog, gotovo čistog šljunka, te drugi izgrađen od uglavnom jezersko‐barskih naslaga. Debljina prvog, šljunkovitog vodonosnika na krajnjem zapadnom dijelu uglavnom iznosi 10-15 m, na potezu Sašnjak – Mala Mlaka debljina se naglo povećava na 20 – 40 m, a u lokalnoj uleknini kod Strmca doseže i 50 m. Na geološkoj strukturi podsusedskog praga debljina vodonosnika se smanjuje na oko 8 m. Istočno od podsusedskog praga šljunkoviti vodonosnik se produbljava, a najveće je debljine između Petruševca, Peščenice i Oborova gdje doseže oko 100 m.

3D model zagrebačkog vodonosnog sustava (preuzeto iz Vlahović i dr., 2008), objavljeno u: Strateška studija o utjecaju izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Zagreba na okoliš, Knjiga I, ožujak 2017.; naručitelj: Grad Zagreb, izvršitelj: OIKON d.o.o.- Institut za primijenjenu ekologiju. Preuzeto s poveznice: https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/prostorni_planovi/ppgz%20-%20strate%C5%A1ka%20procjena/konacna%20strateska/Strateska%20studija%20o%20utjecaju%20izmjena%20i%20dopuna%20PPGZ%20na%20okolis.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

Za potrebe vodoopskrbe uglavnom se koristi taj plići, šljunkoviti dio vodonosnika koji je u izravnoj vezi sa rijekom Savom. Nakon filtracije koji traje tjednima i mjesecima, voda se u zdencima zahvaća pomoću pumpi, preventivno dezinficira plinovitim klorom i distribuira potrošačima putem vodoopskrbne mreže. Osnova koncepcije vodoopskrbnog sustava je prisilno podizanje vode u vodospremnike, uz distribuciju vode potrošačima. Takav sustav vodoopskrbe u Zagrebu funkcionira od 1878. godine.

Crpljenje vode vrši se iz 30 zdenaca na 7 vodocrpilišta: Sašnjak, Žitnjak, Petruševec, Zapruđe, Mala Mlaka, Strmec i Velika Gorica.

Vodocrpilišta na području grada Zagreba, izvor: Analiza zaštite, uređenja i korištenja rijeke Save i zaobalja od granice s Republikom Slovenijom do Siska; naručitelj. Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja RH; izrađivač: Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za hidrotehniku, studeni 2020. – preuzeto s poveznice: https://mpgi.gov.hr/UserDocsImages/Zavod/Publikacije/Analiza_ZUK_Sava_v10_GG.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

Na području Grada Zagreba postoji i veći broj crpilišta koja su duži vremenski period izvan pogona, uglavnom zbog loše kakvoće podzemne vode ili zbog malih kapaciteta: Stara Loza, Ivanja Reka, Prečko, Horvati, Velesajam, Zadarska, Vrbik, Kruge, Žitnjak, Držićeva, Selska, Zagorska i Daničićeva. Kako je pretežiti dio vodocrpilišta Grada Zagreba smješten u savskoj nizini, dio ih se nalazi unutar građevinskog područja Zagreba, u gusto izgrađenom području ili u neposrednoj blizini industrijskih zona i drugih potencijalnih zagađivača. Neka od tih crpilišta povremeno se koriste, kada je manjak vode u vodoopskrbnom sustavu ili kontrolirana kakvoća zadovoljava zakonske okvire (Prečko, Horvati, Vrbik, Kruge). Vodocrpilište Stara Loza (južno od Ljubljanske avenije, preko puta City Centra Zapad, op.a.) je bilo u pogonu od 1977. do 1997. godine – trenutno nije poznato hoće li se ponovno aktivirati.

Vodoopskrbni sustav Grada Zagreba podijeljen je zbog konfiguracije terena u tri visinske vodoopskrbne tlačne zone. Uz vodospreme prve i druge tlačne zone smještene su precrpne stanice u kojima su tlačne crpke za podizanje vode na sljedeću višu visinsku razinu. Voda se od vodocrpilišta do vodosprema dovodi magistralnim cjevovodima pod tlakom.

Tlačne zone – izvor: Dvokut Ecro, Elaborat zaštite okoliša za postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat: Izmjene na zahvatima na sustavu vodoopskrbe i odvodnje – Projekt Zagreb 2018; 2018. Obrada: Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, preuzeto s poveznice: http://www1.zagreb.hr/zagreb/slglasnik.nsf/7ffe63e8e69827b5c1257e1900276647/dd7dd733484c4b9bc12588710029d789/$FILE/Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20stanju%20u%20prostoru%20GZ%202017-2020.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)
vodosprema na Teškovcu

Podzemne se vode prihranjuju iz rijeke Save te njihova razina uvelike ovisi o vodostaju rijeke. Razina podzemne vode na prilivnim područjima javnih vodocrpilišta je u zadnjih 20-ak godina pala za više od 3m. Ukupne količine crpljenja svih zagrebačkih crpilišta kroz godinu premašuju godišnje sezonske zalihe podzemnih voda, što znači da se zagrebački vodonosnik ”precrpljuje”. Uz crpljenje, sniženju razina podzemne vode doprinosi i erozija korita rijeke Save, naročito nakon izgradnje novih malih hidroelektrana na Savi u susjednoj Republici Sloveniji. Razdoblja dugotrajne suše također utječu na količine i razine podzemne vode. Na 3 od 6 vodećih vodocrpilišta na području Grada Zagreba (Mala Mlaka, Zapruđe i Sašnjak), razine podzemne vode su se već spustile ispod kota gornjih rubova filtra u pojedinim zdencima. Stari cjevovodni sustav (vodoopskrba i odvodnja) uzrokuje velike gubitke u sustavu (49%) što također predstavlja značajan pritisak na vodni resurs. Razlozi su stari dijelovi vodoopskrbne mreže i visoki tlak u cjevovodima te, manjim dijelom, udaljenost novih vodocrpilišta od mjesta potrošnje (do 15 km).

Kako bi se izvorišta koja se koriste ili su rezervirana za javnu vodoopskrbu zaštitila od onečišćenja, te od drugih nepovoljnih utjecaja, uspostavljaju se i održavaju vodozaštitne zone (zone sanitarne zaštite). Zagrebački i samoborsko-zaprešićki vodonosnik iznimno su ranjivi zbog male debljine pokrovnih naslaga u krovini vodonosnika i brojnih izvora onečišćenja.

Prirodna ranjivost vodonosnika, Izvor: Hrvatske vode – objavljeno u: STRATEŠKA STUDIJA O UTJECAJU NA OKOLIŠ RAZVOJNE STRATEGIJE GRADA ZAGREBA ZA RAZDOBLJE DO 2020. GODINE, Nositelj zahvata: Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, ovlaštenik: DVOKUT ECRO d.o.o., Zagreb, 2016., preuzeto s poveznice: https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/Tekst_SPUO_RSZG.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

Za zaštitu voda od onečišćenja od velike je važnosti i odvodnja otpadnih voda te izgrađenost sustava odvodnje. Otpadne vode (sve potencijalno onečišćene tehnološke, sanitarne, oborinske i druge vode) odvode se sustavom javne odvodnje u Glavni odvodni kanal i dalje do Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba (CUPOVZ) u Resniku, gdje se vrši mehaničko i biološko pročišćivanje otpadnih voda. Nakon pročišćavanja otpadne se vode ispuštaju u rijeku Savu. Potoci s pobrđa Medvednice dovode se do rijeke Save na tri načina – potoci zapadnog dijela Zagreba u rijeku se ulijevaju neposredno, potoci središnjeg dijela u kanalski sustav i njime u Glavni odvodni kanal a potoci istočnog dijela neposredno u Glavni odvodni kanal. Na područjima bez mreže odvodnje, otpadne se vode odvode u sabirne jame ili u najbliži prirodni ili umjetni vodotok (prijemnik). Gradnja novih i korištenje postojećih septičkih jama zabranjeni su u Zagrebu 2002. godine, no vlasnici septičkih jama su tek 2016., novom Odlukom o odvodnji otpadnih voda, obvezani preurediti ih u sabirne (one koje se redovito prazne, a ne ispuštaju otpad u zemlju), s rokom izvršenja najkasnije do kraja 2021. godine.

Sustav obrane od poplava Grada Zagreba obuhvaća obranu od velikih voda Save i zaštitu od bujičnih vodotokova južnih obronaka Medvednice. Osnovni objekti obrane od poplava Save na području Grada Zagreba su nasipi visine 3 do 5 m koji na razmaku od 300 m obostrano prate riječno korito, formirajući inundacijski pojas, te kanal Sava – Odra za odvodnju velike vode. Riječna voda preko preljeva u desnom nasipu kod Jankomira ulazi u kanal duljine 31 km, koji je odvodi na razlijevanje u Odransko Polje. U sklopu obrane Zagreba od poplava Save djeluje i ustava Prevlaka, 40 km nizvodno od grada, kroz koju se velike vodne mase upuštaju u retenciju Lonjsko polje. Potoci južnih obronaka Medvednice, od potoka Dolje na zapadu do potoka Kašine na istoku, kroz povijest su relativno često, ugrožavali poplavom nizvodna naselja izazivajući štete i ljudske žrtve. Radi ublažavanja vodnih valova i bujičnih tokova na području Parka prirode Medvednice predviđene su ukupno 34, a do danas je izgrađeno 19 retencija.

retencija na potoku Mačkovec u Gornjem Stenjevcu

Zapadni dio Zagreba najvećim dijelom dobiva vodu iz vodocrpilišta Strmec koji pripada samoborsko-zaprešićkom vodonosniku. On prati tok Save u pravcu sjeverozapad – jugoistok gdje se dodiruje sa zagrebačkom vodonosnikom. U najvećoj se mjeri prihranjuje vodom iz rijeke Save i Sutle, nešto manje Krapine, te oborinamai vodama iz propusne vodoopskrbne i kanalizacijske mreže. Crpilište Strmec smješteno je sjeverozapadno od naselja Strmec Samoborski, i sastoji se od 6 aktivnih zdenaca dubine od 23 do 41.5 m. Zdenci crpilišta kaptiraju aluvijalni vodonosni sloj čija debljina iznosi oko 40 m.

Kakvoću podzemne vode na području samoborskog vodonosnika prate Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (VIO), Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Kakvoća vode prati se preko piezometara razmještenih na i uz područja vodocrpilišta a podaci se objedinjuju i pohranjuju u centralnoj bazi Hrvatskih voda, Vodnogospodarskom odjelu za gornju Savu.

Na području zona sanitarne zaštite samoborsko-zaprešićkog vodonosnika registrirano je 2013. godine 15 potencijalnih onečišćivača – registriranih obveznika prijave podataka u ROO (Registar onečišćavanja okoliša), 22 šljunčare, uglavnom neaktivne ali zatrpane otpadom, i 31 divlje smetlište. Poljoprivredne površine i plastenici također predstavljaju veliku opasnost za kakvoću podzemne vode zbog gnojenja i primjene zaštitnih sredstava.


Lokacije potencijalnih onečišćivaća na području zaštitnih zona crpilišta Strmec, Bregana i Šibice, izvor: ELABORAT O ZONAMA ZAŠTITE
IZVORIŠTA STRMEC, ŠIBICE I BREGANA; Naručitelj: Zagrebačka županija; izvršitelj: Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za geologiju i geološko inženjerstvo, 2014. – preuzeto s poveznice: https://www.zagrebacka-zupanija.hr/media/filer_public/f6/a4/f6a431f1-6543-46b0-8c96-f31813bff175/skupstina_saziv13_tocka7_ii.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

Da bi se poboljšalo stanje kakvoće podzemne vode samoborskog vodonosnika odnosno spriječilo njeno pogoršanje, trebalo bi provesti sljedeće mjere zaštite: 1) izgraditi sustav javne odvodnje na cijelom području; ispitati i sanirati postojeću kanalizacijsku mrežu a objekte koji na nju nisu spojeni opremiti nepropusnim jamama i pratiti kontrolu njihovog pražnjenja; 2) u zoni sanitarne zaštite s lijeve i desne obale Save, posebno u priljevnom području vodocrpilišta Šibice i Strmec, treba sanirati brojna divlja odlagališta jer procijedne vode takvih odlagališta mogu imati veliki negativni utjecaj na kakvoću podzemne vode. Komunalni otpad se treba odlagati na javnim deponijama, sa svim propisanim mjerama zaštite; 3) poljoprivrednike treba educirati o zakonskim propisima u vodozaštitnim područjima, smanjiti upotrebu pesticida i potpuno izbaciti atrazin iz prodaje, tj. njegove zalihe se ne bi smjele više prodavati; 4) treba sanirati i izgraditi sustav javne oborinske odvodnje prometnica, prema zakonskim odredbama predviđenim za zone sanitarne zaštite; 5) treba izraditi operativne planove u svezi mogućih iznenadnih zagađenja od strane pravnih i fizičkih osoba koje svojom djelatnošću mogu izazvati zagađenje podzemnih voda; 6) prilikom izrada programskih planova upotrebe prostora, treba onemogućiti interpolacije u prostoru koje bi mogle dovesti do pogoršanja kakvoće podzemne vode.

Vjerujem da će razumijevanje sustava vodoopskrbe i odvodnje u gradu doprinijeti odgovornijem ponašanju svih nas, te mislim da bi o tome sustavu, u prilagođenom obliku, trebalo učiti djecu od najranije dobi. Samo informirani možemo preuzeti ulogu odgovornih građana i reagirati na ugrožavanje vodnih resursa ako ih prepoznamo u prostoru.

Post Scriptum

Zagreb se tek iznimno, dio oko Sljemena, snabdijeva vodama na Medvednici – ona je građena od pretežito nepropusnih naslaga te voda otječe potocima koji završavaju u kanalizaciji ili utječu u rijeku Savu. Ipak, velik broj izvora (230 na cijeloj Medvednici) te privatnih i javnih zdenaca kojih i u gradskoj četvrti Podsused-Vrapče ima mnogo, govori o postojanju podzemnih voda i na ovom prostoru. U svjetlu svega navedenog treba razmatrati i nedavnu inicijativu Mjesnog odbora Gornji Stenjevec da se očuvaju zdenci u četvrti, kojih je, samo na prostoru tog mjesnog odbora, sedam na javnim površinama (dok privatne zdence ima ili je imala gotovo svaka starija kuća u naselju). Iako je dio tih zdenaca u međuvremenu zapušten, a dio nije u funkciji, pravilnom brigom i redovnim održavanjem oni bi ponovno mogli postati izvori pitke vode za lokalno stanovništvo i brojne prolaznike, šetače, izletnike i planinare koji Dubravicom kreću prema Parku Medvednica ili se iz njega vraćaju. Alternativni izvori vode postaju važni i u svjetlu sigurnosnih prijetnji s kojima smo nažalost suočeni, te se nadam da će lokalna samouprava uvidjeti važnost njihova očuvanja. U prilogu: javni zdenci, izvori i pumpe u Gornjem Stenjevcu.

Priredila: Maša Štrbac


LITERATURA:

ELABORAT O ZONAMA ZAŠTITE IZVORIŠTA STRMEC, ŠIBICE I BREGANA; Naručitelj: Zagrebačka županija; izvršitelj: Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za geologiju i geološko inženjerstvo, 2014. – preuzeto s poveznice: https://www.zagrebacka-zupanija.hr/media/filer_public/f6/a4/f6a431f1-6543-46b0-8c96-f31813bff175/skupstina_saziv13_tocka7_ii.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

STRATEŠKA STUDIJA O UTJECAJU NA OKOLIŠ RAZVOJNE STRATEGIJE GRADA ZAGREBA ZA RAZDOBLJE DO 2020. GODINE, Nositelj zahvata: Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, ovlaštenik: DVOKUT ECRO d.o.o., Zagreb, 2016., poveznica: https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/Tekst_SPUO_RSZG.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

Dvokut Ecro, Elaborat zaštite okoliša za postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat: Izmjene na zahvatima na sustavu vodoopskrbe i odvodnje – Projekt Zagreb 2018; 2018. Obrada: Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, poveznica: http://www1.zagreb.hr/zagreb/slglasnik.nsf/7ffe63e8e69827b5c1257e1900276647/dd7dd733484c4b9bc12588710029d789/$FILE/Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20stanju%20u%20prostoru%20GZ%202017-2020.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

Analiza zaštite, uređenja i korištenja rijeke Save i zaobalja od granice s Republikom Slovenijom do Siska; naručitelj. Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja RH; izrađivač: Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za hidrotehniku, studeni 2020. – poveznica: https://mpgi.gov.hr/UserDocsImages/Zavod/Publikacije/Analiza_ZUK_Sava_v10_GG.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

Strateška studija o utjecaju izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Zagreba na okoliš, Knjiga I, ožujak 2017.; naručitelj: Grad Zagreb, izvršitelj: OIKON d.o.o.- Institut za primijenjenu ekologiju. Poveznica: https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/prostorni_planovi/ppgz%20-%20strate%C5%A1ka%20procjena/konacna%20strateska/Strateska%20studija%20o%20utjecaju%20izmjena%20i%20dopuna%20PPGZ%20na%20okolis.pdf (pristupljeno 2.8.2022.)

Antonio Martinuš: KVALITATIVNO STANJE PODZEMNE VODE NA SAMOBORSKOM PODRUČJU, pregledni rad, Hrvatske vode 19(2011) / 78 / 271-280

Lovro Mifka: Hidrogeografske značajke zagrebačkog vodonosnika. Završni rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, 2020. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:050981 (pristupljeno 2.8.2022.)

Objavio Otvoreni likovni pogon

Otvoreni likovni pogon je neprofitna umjetnička organizacija koja djeluje na području društveno angažirane umjetnosti i demokratizacije kulture, s težištem na umjetnosti u zajednici, umjetnosti u javnom prostoru te participativnoj umjetnosti.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite